IRO UNMO BLOG: prof. dr. Adis Zilić

1. Kao dugogodišnji profesor na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, kako ste doživjeli poziv i priliku da učestvujete u zimskoj školi? Možete li nam ukratko predstaviti koncept škole i njene osnovne ciljeve?

Poziv za učešće u zimskoj školi dobio sam od voditelja ma. Azema Feriza, s kojim sam inače sarađivao na više različitih projekata. Naša prethodna saradnja dala je dosta pozitivnih rezultata, tako da se u slučaju zimske škole nišana radi o uhodanom kontinuitetu.

Tokom zimske škole održano je pet radionica koje su polaznicima pružile bolji uvid u bogato naslijeđe nišana na području Mostara. Svaku od radionica vodili su eminentni stručnjaci iz različitih oblasti koje tretiraju tematiku nišana.  Pored toga, svim učesnicima je obezbijeđena potrebna literatura.
Primarni cilj zimske škole bio je da polaznici steknu praktične vještine u čitanju epitafa ispisanih arapskim pismom. Nadalje, program je imao za cilj usvajanje osnovnih znanja o umjetnosti nišana, obuhvatajući historiju, tradicionalne metode izrade, te tipologiju. Konačno, zimska škola je nastojala proširiti razumijevanje geografske rasprostranjenosti harema na širem prostoru Mostara.

2. Vaše predavanje bilo je usmjereno na istraživačke metode, s posebnim naglaskom na terenski rad. Zašto ste odabrali baš ovu temu i kako je ona povezana s Vašim nastavnim i istraživačkim radom na Univerzitetu?

Zimska škola fokusirana je na nišane, muslimanske nadgrobne spomenike. Stekao sam praktična iskustva na vrlo srodnoj temi, primjerima istraživanja stećaka kroz terenski rad, što predstavlja manji dio mog naučnog opusa. Pristup terenskom istraživanju zahtijeva čitav niz pripremnih radnji i provedenih postupka. S obzirom da se radi o jako sličnoj materiji, koja se čak vremenski prepliće u trajanju dužem od stoljeća, moj zadatak bio je da prenesem učesnicima sopstvena iskustva u terenskim istraživanjima stećaka. Metode istraživačkog postupka kod različitih vrsta nadgrobnih spomenika su identične.

3. Koje ste konkretne metode predstavili učesnicima, i na koji način one mogu unaprijediti istraživanja kulturne baštine, posebno kada je riječ o nišanima kao važnim historijskim spomenicima?

Nakon što se utvrdi obrađenost teme u literaturi, pristupa se sopstvenom istraživanju. Na prvom mjestu je rekognosciranje terena radi evidencije mogućih novih nalazišta. To znači da se fizički mora obići ciljani prostor u više navrata. Osnovni alat koji se mora naći pri ruci treba poslužiti za čišćenje obližnjeg niskog rastinja, zatim za odstranjivanje eventualnog sloja zemlje na samom spomeniku i konačno, alat za čišćenje. Treba zabilježiti ukupan broj materijalnih spomenika, njihovu očuvanost, oblike, eventualne zastupljene reljefe i vrstu pisma, te stepen devastacije pojedinih lokaliteta. Mogu se pri tome koristiti savremena tehnička pomagala, poput dronova, radi utvrđivanja rasporeda materijalnih spomenika ili, ako postoji mogućnost, može se provesti geodetsko snimanje pojedinih lokacija. Svi provedeni postupci služe radi pružanja što preciznije i potpunije slike predmeta istraživanja.

4. Za kraj, koju biste poruku uputili studentima našeg univerziteta i šire, koji razmišljaju o učešću u međunarodnim programima poput ove zimske škole – posebno onima koji se prvi put susreću s terenskim istraživanjem?

Poručio bih studentima da se uključe u ovakve i slične projekte jer će učešćem steći praktična iskustva, potrebna za bolje i potpunije razumijevanje određene materije koja ih posebno zanima. Potrebno je povremeno izaći iz učionice i obići teren. Vizuelni doživljaj i praktično iskustvo stečeno u terenskoj nastavi se ne zaboravljaju, ostaju u trajnom sjećanju.