IRO UNMO BLOG: Muahmed Halkić

IRO UNMO BLOG: Muahmed Halkić

1.Na kojoj ste instituciji bili na mobilnosti i u kojem periodu?

Moja prva razmjena je bila u turskom gradu Erzurum na univerzitetu Ataturk gdje sam boravio od 17.02.2021.g. do kraja Juna iste godine. Druga mobilnost je bila u periodu od 15.01.2022. do 30.06.2022. u norveškom gradu Honefoss, kampus Ringerike, na univerzitetu USN (University of south-eastern Norway).

2. Šta vas je inspirisalo da se prijavite za mobilnost?

„Brko, vjeruj mi moraš ići na razmjenu! Ti si tip koji bi uživao u tome, u putovanju i sveukupnom iskustvu razmjene! Ne odeš li bar jednom naljutit ću se“. Jedan dobar prijatelj je nonstop pričao o svom iskustvu razmjene u Lisabonu, pokazivao mi slike i pričao mi o svom iskustvu u toku programa mobilnosti… i 'nako kontam u sebi „zašto ne!?“.

3.Kako je izgledao vaš prvi dan na novoj instituciji ili u novoj zemlji?

Kao što sam rekao, bio sam na dvije mobilnosti tako da: Prvi pasus je vezan za Razmjenu u Erzurumu, drugi je vezan za Ringerike. - Putovanje do Erzuruma je faktički trajalo dva dana, pošto sam imao presjedanje u Istanbulu (gdje sam morao prenoćiti u jednom predgrađu u blizini Aerodroma). Nisam skoro ništa znao o gradu Erzurum, da li je turistički ili historijski bitan, apsolutno ništa, samo sam znao da je na drugom kraju Turske, a Turska i nije baš mala država. Kada sam sletio shvatio sam „oh da pitanje je da li iko zna pričati bilo koji jezik mimo turskog“. Uzeo sam taksi do „Konak Evi 2“ gdje smo bili smješteni na par dana prije nego što se „snađemo“ oko apartmana. Došao sam sam, jer su druga dva studenta morali kasniti zbog ispitnih obaveza u Mostaru. Malo sam prošetao kampusom ali se nisam htio previše udaljavati, jer nisam imao interneta a padao je snažan snijeg i bilo je sve prekriveno debelim bjelilom. - Putovanje u norvešku je bilo daleko komplikovanije i napeto. Također sam imao dva leta, no međutim sve se je to dogodilo u jednom danu. Za let u Norvešku sam morao pripremiti kišu dokumenata vezano za boravište, smještaj, univerzitet i naravno potvrda da nisam imao Korona virus posljednjih 15 dana. Kada sam konačno sletio u Oslo prvo me je dočekao red ljudi koji su čekali da urade COVID test. Srećom nije dugo trajalo. Kada je došao red na mene, izvadio sam tucu papirologije i krenuo objašnjavati šta je šta. Dobio sam pogled „what the hell“ i naravno na kraju se je ispostavilo da mi to ništa nije trebalo od papira. Dobio sam upute, uradio sam test i rečeno mi je da ću nakon sat vremena dobiti svoje rezultate preko sms poruke. Baksuz ja kao i uvijek nisam dobivao nikakav sms, ali sam pitao da li će uskoro rezultati. Tek nakon sat i pol mi je neko rekao „pa prošlo je pola sata možete se uputiti prema izlazu.“ Promašio sam sve vozove prema Honefoss-u zbog COVID testa osim jednog, kojeg sam pažljivo čeka da slučajno ne ostanem u snijegu čitavu noć. Nakon voza presjeo sam u Autobus koji je prolazio pored kampusa i taj put mi je ostao kao jedan mali kultur shock „vidi čovječe kako niko na kućama ne stavlja zavjese ili čak roletne, sve se izvana vidi navečer“.

4. Koje su bile najveće prednosti vašeg iskustva sa mobilnosti?

- Ništa mi na um ne pada kao što je novac. Turska je u toj godini doživljavala mnoge ekonomske krize
i smjene ministara. To je dovelo do pada vrijednosti Lire. Imali smo prosječnu stipendiju međutim
zbog svih tih utjecaja na vrijednost valute Lire uvijek smo imali novca. Cijene i dalje nisu bile izložene
inflacijama. Erzurum nije turistički grad pa su sve cijene prilagođene stanovništvu grada tako da je
sve bilo jeftinije. Tu priliku smo iskoristili, najviše oko putovanja i hrane. Ukratko, nismo morali puno
da brinemo, bilo nam je sve pristupačno i povoljno. Od hrane do ljekara. - U Norveškoj smo imali priliku da faktički živimo u jednoj razvijenijoj državi. Univerzitet je nudio
mnogo stvari i bio je odmah pored doma. Mogli smo se baviti sportom, muzikom i imali smo na
raspolaganju sve materijale za studij i biblioteku u kojoj smo se znali sastajati da zajedno učimo.
Također smo mogli iznajmljivati sobe za učenja sa TV-om koji smo koristili za prezentacije. Teamwork
je pristupačan svima. Meni lično je bio veliki plus što je bila prostorija sa muzičkim instrumentima pa
smo imali taj semestar jedan bend s kojim sam imao dva nastupa na kampusu.

5. Da li ste se susreli s nekim izazovima tokom mobilnosti? Ako jeste, kako ste ih savladali?

- Naravno konstantno su postojali izazovi, uvijek noviji nastajali, nekad blaži nekad gori. Najveći
izazov u turskoj je bio baziran na jezičkoj osnovi. Međutim, moj dodatni problem je bio što imam tu
bliskoistočnu „čehru“. Često sam se nalazio u toj neugodnoj situaciji gdje su ljudi mislili da ih foliram
da sam stranac i da ih ne razumijem, pa ih moram ubjeđivati „Nisam turčin, bosanac sam“. Najčešće
bez uspjeha. Jedne prilike me je policija zaustavila i nisu vjerovali da sam strani državljanin. Čak su
sumnjali u moju ličnu kartu. Navodno su me htjeli kazniti jer nije bilo dozvoljeno u tom periodu
napuštati stan za vrijeme lockdown-a. Na kraju su mi ipak povjerovali te su me pustili bez kažnjavanja
(bili su blaži prema turistima). - Suportno od Turkse, u kojoj smo imali više novca, Norveška je za sve europske standarde preskupa i
novac je bio daleko najveći problem. Morali smo dobro paziti gdje kupujemo svoje namirnice.
Naravno uvijek je tu neko da pomogne pa čak i da ponudi neki „poslić“. Daleko najstresniji dio
mobilnosti.

6. Kako je ovo iskustvo uticalo na vaš lični i profesionalni razvoj?

„A Smooth Sea Never Made A Skilled Sailor“. Bez obzira na izazov, uvijek vam dadne neku novu
lekciju. Mislim da su mobilnosti odlične prilike da se čovjek nauči socijalizirati (ako već nije) i malo se
više opustiti kada je u pitanju noviji izazov, pogotovo ako ste baksuz kao ja pa vam baš nalete bizarni
izazovi.

7. Koje ste nove vještine ili znanja stekli tokom mobilnosti?

- Nebitno koliko te neko ne razumije, uz malo više truda ubosti ćeš na google translate ono što si
mislio reći. Poznavati lokalnu osobu koja poznaje engleski jezik je jedan veliki plus, tako da što više
poznanstava lakši je život. Uvijek će ti neko pomoći, međutim i ti trebaš biti taj koji će zauzvrat nešto
ponuditi. - Nije sve onako kako si zamislio da će biti. Nekad i kad se pripremiš za neke stvari uvijek te mogu
iznenaditi. Na tebi je da nađeš prostora da „provariš“ situaciju. Uvijek postoji neki kvalitet s kojim ćeš
moći napredovati. Vjeruj u sebe i nemoj se bojati prvog koraka. Prvi korak kad prevaziđeš ostali su
isto teški, ali si na neki način spremniji.

8. Da li ste ostvarili nove prijateljske ili profesionalne kontakte?

Glavni dio mobilnosti je ostvariti prijateljske i profesionalni kontakte. Ne vidim razlog zašto bi se neko
na mobilnosti zatvorio u svoja četiri zida, obavio svoje fakultetske obaveze i vratio se nazad kući.
Mislim da je to nepotpuna pa čak i promašena prilika koju ste dobili. Na kraju krajeva upoznavanje je
i najljepši dio mobilnosti. Upoznati tolike različite osobe i kulture je nešto što vam život ne da često
priliku, pogotovo ako vam se život svede da na „pos'o-kuća“.

9. Koji je vaš najdraži momenat ili uspomena s mobilnosti?

- Prijatelji koji su bili sa mnom na razmjeni su jedno večer tražili hotele u Sarikamišu da odu na jedan
skijaški resort. Ja nisam htio ići jer nisam znao skijati. Na moju sreću, uspjeli su me nagovoriti ali sam
ja ipak odlučio taj dan otići u Kars (grad na granici sa Armenijom), prošetati gradom, posjetiti kulu i
muzej. Zajedno smo prenoćili u jednom hotelu u Sarikamišu. Sutradan su oni otišli na skijanje a ja se
uputio prema autobuskoj stanici. Autobuska stanica je bila faktički jedna mala prostorija sa jednom
pećnicom u obliku bureta. Ušao sam i nazvao selam i na engleskom upitao za kartu prema Karsu. Bila
su tri Turčina koji su me gledali onako „ispod oka“ i nisu ništa progovarali. Osjećao sam se kao u
jednom vestern filmu. Biletar je polako izvadio notes i napisao „Kars, 15TL“. Na putu prema Karsu
sam prvi put osjetio taj neki čudan osjećaj i govorio sam sebi „Uputio si se sam u nepoznat grad.
Sjediš i niko te ništa ne razumije niti te doživljava. Daleko si od kuće. Daleko si od Bosne. Jesi li se
ikad ovako osjećao kao stranac? Muhamede ti si stranac.“ Bilo je daleko ljepših sjećanja, ali ovo je
prvi put da sam imao ovakav izražen oblik i izgubljenosti i pronalaska sebe na jednom dalekom i
dugom putu.
„Strangers passing in the street
By chance, two separate glances meet
And I am you and what I see is me“ - Aurora Borealis. Prijatelj i ja smo imali jednako istu ideju, a to je da odemo u grad Tromso da
uspijemo vidjeti svjetla Aurora Borealis. Nakon kratkog vremena, nakon što smo se upoznali i sa
ostalim studentima koji su tog semestra bili na programu mobilnosti, također su izrazili istu želju.
Iako smo išli svi zajedno planovi su nam bili drugačiji pa smo se na kraju podijelili u par grupa.
Svakako moj prijatelj i ja smo iskoristili priliku da se kupamo u Sjevernom moru na minusu i tu istu
noć sa jednom agencijom otputovali malo dalje od grada gdje smo sa vodičima vozili sanke koje su
vukli haskiji. Čista avantura. Kruna tog dana jeste bilo prvi put jasno vidjeti svjetla Aurore Borealis.
Iako nam je stipendija bila oskudna za norveške standarde, bili smo spremni požrtvovati se i ne kajem
se niti jedne sekunde.

10. Šta biste poručili studentima koji razmišljaju o prijavi za mobilnost?

Take a chance! Ovo ti je fenomenalna prilika, ne samo da putuješ ili da položiš predmet. Ovo ti je
prilika da sebe izgradiš kao osobu, da osjetiš taj jedan od oblika samostalnosti i da isprobaš svoje
vještine snalaženja, strpljenja i odgovornosti. Naravno ništa to nije jednostavno, moraš se potruditi i
dokazati da si baš ti taj student koji zaslužuje da ideš na program mobilnosti. Isto tako je bitno da
svoje obaveze prema fakultetu ne zapostaviš. Na tebi je da balansiraš i sebe i svoje obaveze.