IRO UNMO BLOG: Samra Sadžak

IRO UNMO BLOG: Samra Sadžak

Možeš li se ukratko predstaviti?

Zovem se Sadžak Samra. Rođena sam 25. jula 1997. godine u Mostaru, kao starija kćer Ramiza i Selme. Podlogu za fakultet vidjela sam u Drugoj gimnaziji, nakon čega upisujem Studij zdrvstvene njege. Imala sam tu privilegiju biti dio prve generacije svog studija, a posebnu čast imala sam na zadnjoj godini studija primivši nagradu voditelja studija s prosječnom ocjenom 9, 30. Studij završavam 2020. godine nakon čega volontiram 6 mjeseci u Domu zdravlja "Stari grad", te u Kantonalnoj bolnici "dr. Safet Mujić". Trenutno odrađujem pripravnički staž u Centru za stare Podveležje u trajanju od godinu dana. Naravno, prvenstveno mi je bitno steći iskustvo, nova znanja, napredovati u struci, te nastaviti studije.

Zašto si se odlučila za Studij zdravstvene njege?

Iskreno, ništa vezano za zdravstvo me na početku nije privlačilo. Pripadala sam onoj grupi ljudi kojima smeta sam miris bolnice, da ne pričamo o iglama. Odlučila sam se za Studij zdravstvene njege s ciljem lakšeg zaposlenja, a i mogćnošću odlaska "preko grane", jer svjesni smo situacije u državi u kojoj živimo. Međutim ipak vjerujem da nas "sunce tuđeg neba neće grijati kao ovo grije". Tokom studija zavoljela sam ovaj posao i koliko god bilo kliše da je to human poziv, zaista jeste tako i svakim novim izazovom i osmijehom pacijenta ili samom spoznajom da smo nekome umanjili bol, pružili podršku, uputili i najmanju gestu, čini sponu s ovim poslom čvršćom. Ipak, ne mogu reći da je ovo poziv za svakoga, iziskuje puno empatije i nadasve holistički pristup pacijentu, što traži veliku spremnost od zdravstvenog profesionalca.

Kada bi se mogla vratiti da li bi ponovo upisala isto?

Da. Vjerujem samo sad sa više entuzijazma, odlučnosti, ljubavlju i vjere u samu sebe. Više bih crpila nastavni materijal i koristila svaku priliku za sticanje što većeg iskustva. Ujedno je to i savjet mojim mlađim kolegama, ali vjerovatno to svima dodje s godinama i iskustvom.

Najdraža dogodovština sa fakulteta?

Ne mogu se sjetiti posebno nekog događaja. Studiranje samo po sebi je jedan mozaik lijepih i manje lijepih stvari, posebno se to sreće u ovom poslu. Period studija je zaista jedan od ljepših perioda moje prošlosti i koliko god da se činilo teško u nekim trenucima, svaka borba me je ojačala i spremila za dalji korak. Studenti, iskoristite ovu bezbrižnost, višak vremena i energije, jer ćete se nekad sa sjetom i osmijehom prisjećati ovih dana .

I za kraj šta bi poručila budućim studentima, kako da se nose sa ispitnim stresom i slično?

Sasvim je normalno i za očekivati da ce ispitni rokovi i ostale obaveze koje studij nosi, biti okidač za stres, nerealno je očekivati suprotno. Sve su to slatke i kratke muke, koje sa sobom nose puno pozitivnog. Svaki profesor će cijeniti trud, učenje i zalaganje, čime će se stres svesti na minimum, ali bih ipak preporučila da to činimo radi nas samih.