IRO UNMO BLOG : Sadžida Džiho

IRO UNMO BLOG : Sadžida Džiho

1.Pozdrav, možeš li se ukratko predstaviti?

Moje ime je Sadžida Džiho, dolazim iz Mostara, te sam studentica prve godine Fakulteta informacijskih tehnologija Univerziteta Dzemal Bijedic.

2.Zašto si se odlučila za Fakultet informacijskih tehnologija?

Kroz svoje školovanje sam najviše interesovanje pokazala prema predemtima poput matemetike I fizike. Vremenom sam počela istraživati o IT sektoru, te mi se I to vrlo brzo svidjelo. Uz to je bilo jos mnogo zanimanja koja su me se dojmila, te je za mene bila vrlo teska odluka koju od tih zanimanja izabrati. Uz mnogo razmišljanja sam shvatila da IT obuhvata najveći broj mojih interesovanja, te da mi nudi najveći prostor za napredovanje, ali I da kroz IT, mogu najviše doprinijeti zajednici. Kada sam se odlučila za IT bilo je vrlo lahko odabrati fakultet koji želim. Moj prvi izbor je bio Fakultet informacijskih tehnologija, koji po meni  ima najvise perspektive, ali I citav njegov plan I program mi se svidio na prvu.  

3.Kada se rodila ljubav prema šahu I šta ti je šah donio u životu ?

Teško je reći kada tačno se javila ljubav prema šahu,ali svoje prve poteze sam povukla već sa 5-6 godina. Odrasla sam u porodici gdje je općenito sport, ali posebno šah bio velika ljubav, te gledajući oca, dedu, brata, rođake sam im se vrlo brzo pridružila u igri.
Što se tiče toga šta mi je šah donio u životu moglo bi se mnogo napisati, ali pokušat ću skrati koliko mogu. Šah, kao I svaki sport u čovjeku izgradi mnoštvo vrlo važnih osobina. Ono na čemu sam mu mnogo zahvalna je što me je naučio da podnosim padove I da zaboravim na strah od neuspjeha,također, vrlo bitno, izgradio mi je samopouzdanje koje je bitno za sve segmente života. Uz šah sam naučila I kritički razmišljati, pažljivo promotriti svoje sljedeće korake I njihove moguće posljedice, naučila sam I snositi odgovornost za svoje postupke, te naučiti iz svojih grešaka.
Međutim ono na čemu sam najzahvalnija je što mi je šah, već u ranoj mladosti, dao priliku da putujem I razbijam razne predrasude. Posjetila sam veliki broj gradova u Bosni I Hercegovini I stvorila velika prijateljstva u svim tim gradovima. Kroz sve te ljude sam I razbila neke svoje predrasude I upoznala se različitim načinima života, što mi je mnogo pomoglo u širenju svojih vidika u svim aspektima života.

4.Sjećaš li se svog prvog šahovskog turnira?

Sa nekim manjim turnirima, igrajući za školu u Mostaru, sa 9 godina sam već kao mala djevojčica počela plijeniti  pažnju svojom igrom. Međutim moj prvi veći turnir je bio kadetsko prvenstvo Federacije Bosne I Hercegovine 2012. godine u kategoriji djevojaka do 10 godina. Iako prvi turnir već na njemu sam osvojila prvo mjesto, te se plasirala na državno prvenstvo. Sa velikim osmijehom se sjetim tog prvog turnira koji se igrao u Neumu koji je dodatno uljepšao čitavu atmosferu.

5.Kada govorimo o šahu, koji je, prema tebi, tvoj najveći uspjeh?

Za svakog sportistu najveći uspjeh je predstavljati svoju domovinu na međunarodnom takmičenju, tako za mene je najveći uspjeh bio predstavljati svoju zemlju na Evropskom kadetskom I juniorskom prvenstvu 2016. godine u konkureciji djevojaka do 16 godina na koje sam se plasirala osvajanjem prvog mjesta na državnom prvenstvu te godine u istoj konkurenciji. To je bio prvi od dva puta kada sam osvojila titulu državnog prvaka, drugi put je bio 2021. godine u konkurenciji juniorki. Uz to sam dva puta osvojila 3. Mjesto na kadetskom državnom prvenstvu(2015. I 2018.), te jedanput osvojila titiulu viceprvaka države I samim tim plasman na svjetsko prvenstvo (2014.).

6.Kako bi ohrabrila mlade da se bave nečim izvan škole/fakulteta?

Većina mladih ljudi ne žele da se bavi nečim van  škole/fakulteta smatrajući da je to gubljenje vremena. Želim poručiti ne samo da se ne gubi vrijeme, nego da nam dodatni hobiji mnogo olakšavaju pri oslobađanju potencijalnog stresa uzrokovanim učenjem, te da nas štite od svega onog negativnog u našoj okolini ne davajući nam vremena zamarati se stvarima koje nas sputavaju od naših ciljeva.

Na kraju željela bih se zahvaliti svojim roditeljima na svom trudu I podršci,svom treneru, Almiru Mataradžiću, kao I Šahovskom klubu Mostar na svoj pomoći, također I svim ostalim meni bliskim ljudima koji su bili sve vrijeme uz mene.